Mrzio sam je, bila je sramota. Ona je u mojoj školi spremala hranu za učitelje i učenike. Jednog dana, ušla je u razred da me pozdravi.
Kasnije su me drugovi zadirkivali. Samo sto nisam propao u zemlju i želio sam da jednostavno nestane. Kad sam je ponovo vidio, rekao sam joj da me sramoti, i da je bolje da je nema.
Nije ništa odgovorila, samo me nijemo gledala. Nisam zastao ni trenutak da razmislim o tome sta sam joj rekao. Želio sam otići od kuće i nikad više da je ne vidim. Učio sam puno. Dobio priliku da odem u Singapur na studij.
Tamo sam se oženio, kupio kuću i dobio djecu. Bio sam sretan i zadovoljan. Ali jednog dana, majka je došla da me posjeti.
Nije me vidjela godinama, a ni unuke. Pojavila se na vratima. Moja djeca su počela smijati… Ja sam se izvikao na nju: ”Kako si se usudila dođeš u i da mi plašiš djecu?”
No comments:
Post a Comment